Imrana Kapetanović – Skojevka Minka

«Skojevka Minka» is a documentary project consisting of black and white photographs and a short documentary movie. Photographs are taken during the last eight years and they are showing author’s grandmother who used to be in Communist Youth movement during the WWII. She is still living her special life, surrounded by symbols of her past. Although there are some photographs that are taken in the exteriors, most of them are from her private and intimate space of her home in common, everyday moments and situations.

At first we think that there is nothing special in the interior and that we can not connect it with the series title. But, in this kind of documentary photography approach in showing symbols in layers is it power. This serial is very openly inviting viewers to wonder in the pictures and explore withing the frame. Author is both spontaneous and direct when she is photographing her watching television, reading a newspapers or listening to the music. Connection to the past is shown subtle, but it is very strong and important to this work in progress.

Razmatrajući pojam dokumentarnog u fotografiji umetnica i teoretičarka Martha Rosler ga je između ostalog definisala kao ’’delatnost s prošlošću’’. Rad Imrane Kapetanović se sastoji od serije crno-belih dokumentarnih fotografija i kratkog filma. Fotografije su nastale u proteklih 8 do 9 godina, a polazište rada jeste autorkina baba Minka nekadašnja pripadnica SKOJ-a koja i danas živi okružena simbolima prošlosti. Iako ima fotografija nastalih u eksterijeru, većina fotografija je snimljena u privatnom i intimnom prostoru njenog doma u običnim, svakidašnjim trenutcima i situacijama.

Na prvi pogled čini nam se da na fotografijama nastalim u enterijeru gotovo i da nema ništa što glavnu akterku fotografija povezuje s nazivom serije. Međutim kada je u pitanju ovakav vid dokumentarne fotografije u tome jeste snaga i slojevitost pristupa Imrane Kapetanović jednoj temi ili ideji. Prvo ova serija fotografija veoma otvoreno poziva posmatrače i njihov poglede da slobodno lutaju i istražuju prostor slike. Autorka je spontana, istovremeno i direktna kada najstarijeg člana svoje porodice fotografiše dok gleda televiziju, telefonira, čita novine, priča, provodi vreme s ljudima iz svog neposrednog okruženja. Predmeti prošlosti nam se prikazuju diskretno. Među suvernirima, figurama, raznim drugim stvarima promalja mala bista Josipa Broza Tita, na zidu s uramljenim fotografijama članova porodice pa i same autorke nalaze se i fotografije nekadašnjeg predsednika SFRJ s grupom ljudi. Na fotografiji s prikazom sobe, možda jednoj od retkih na kojoj je baba Minka stavljena u drugi plan, nalazi se kalendar s Titovom fotografijom. Ovi predmeti ili simboli deluju poput sporednih aktera nekog filma koji ništa ne govore, nisu ni toliko upadljivi, a opet su veoma bitni i njihovo odsustvo gotovo da je nezamislivo za naraciju i koncept autorkinog dela.

Pandan seriji fotografija predstavlja kratak film. Dok fotografije prikazuju pogled Imrane Kapetanović na njenu baku, film s druge strane beleži bakin pogled na fotografiju koja je u mladosti i sama posedovala fotoaparat. Prikazujući porodične fotografije baba Minka priča o starim fotografijama, zaboravljenim fotografima i foto-radnjama u Sarajevu, kako su se ona i članovi njene porodice fotografisali. Iako realizovan u drugačijem mediju, film se i te kako može posmatrati i jeste neka vrsta delatnosti s prošloću. Sagledan u celini projekat Imrane Kapetanović je posveta veoma bliskoj osobi. No svakako on je mnogo više od toga ili pukog dokumentarizma. Rad je analiza društvene i lične istorije i sećanja, mnogo više Skojevka Minka je analiza tretmana i percepcije fotografije u sferi privatnog kao u kratkom filmu, u sferi dokumentarnog i umetničkog kao u seriji fotografija i njene veoma važne uloge i veze u odnosima dve osobe.

     Mr Jelena Matić