Stijepo Brbora – Raskrinkavanje čednosti

 

 

Radeći sa modelima, mislim da sam dobro razumio njihovu senzualnost i karakter. Iza čitave erotske i društvene predstave o ženi krije se sasvim druga žena, koja mora da balansira između društveno poželjne forme i iskonskog emocionalnog, seksualnog poriva. Svaka žena želi biti jebena, želi da je ponekad jebe više muškaraca. To javno ne želi da prizna, ali kroz svoje fantazije i maštu to itekako priželjkuje. Poznavajući tu vrstu psihe, lakše mi je pridobiti žene za neke fotografije koje pokušavaju osloboditi ono što one u sebi skrivaju…

Razgovarao: Igor Čoko

Šta je za tebe žena? Kako posmatraš ženu?

Žena je specifično biće, biološki i erotski superiornije od muškarca. Žena je biće bez koje muškarac ne može. A žena može bez muškarca. Žene su postale zahtjevnije, samostalne i sa više samopouzdanja, a muškarci se povlače iz razloga što dovoljno ne poznaju takve žene . Radeći sa modelima, mislim da sam dobro razumio njihovu senzualnost i karakter. Iza čitave erotske i društvene predstave o ženi krije se sasvim druga žena, koja mora da balansira između društveno poželjne forme i iskonskog emocionalnog, seksualnog poriva. Svaka žena želi biti jebena, želi da je ponekad jebe više muškaraca. To javno ne želi da prizna, ali kroz svoje fantazije i maštu to itekako priželjkuje. Poznavajući tu vrstu psihe, lakše mi je pridobiti žene za neke fotografije koje pokušavaju osloboditi ono što one u sebi skrivaju. Jer, tu se u njima sukobljavaju dvije krajnosti – društveni konflikt gdje žena hoće da ostavi poželjni imidž i onog što stvarno želi. Žene vole direktan pristup muškarca, vole da čuju ono što priželjkuju kroz svoje fantazije u seksualnoj sferi. Tako da, ako se zbližite s nekim, možete saznati i maštu, perverziju i ono što je duboko zakopano u nekim moždanim zabitima.

Šta te konkretno privlači kod modela?

Mozak! Ono što može biti najuzbudljivije kod modelas kojim radim je mozak. Da cura ima način razmišljanja koji je dovoljno provokativan i intrigantan kao predispoziciju da bi se uradile dobre fotografije. Definitvno to nije fizički izgled niti godine. Samo struktura ličnosti.

U svom radu zaobilaziš sofisticirani erotski, umjetnički efekat. Odlaziš u jednu sasvim drugu krajnost. Izazivaš. Dolaziš do granice bizarnosti, pa povlačiš ručnu i intrigiraš zagonetkom – šta bi moglo biti sledeće?

Erotika je zapravo maska, ljuštura za neka druga osjećanja, potrebe i porive. U svom ušminkanom obliku, erotika definisana kao fine nude art je još uvijek društveno prihvatljiva kategorija, ljudi su to navikli gledati i to posmatraju na dosta ambivalentan način. Ali ono što ljudi stvarno žele vidjeti jeste ta hard core ili underground erotika koja koketira sa ostalim zatomljenim osjećanjima kod ljudi, a to su slojevi koji postoje i u ženama i u muškarcima. Po svojoj vokaciji čovjek je destruktivno biće, želi dominirati, nešto pokoriti , kako u svim sferama života tako i u seksualnosti. To ljudi ponekad dijele u dvoje, u troje, u četvero… ali je to definitivno iskrena potreba. Koliko će ko daleko otići, to već ovisi o pojedincu.

Demistifikuješ čednost?

Da! Čednost zapravo ne postoji. To je samo iskonska poželjna forma. Ono što je sirovo i autentično jeste želja za moći, za nekom vrstom vladanja drugima. Jer, tada se čovjek drugačije osjeća. To su čak neka granična ponašanja, ali je to ta priroda! I to je tako ljudski!

Koliko je po tebi društvo spremno da prihvati krajnost do koje ideš u svojim radovima?

Društvo nije spremno da prihati javno to što radim. I malo će ljudi to priznati. Ali intimno, kada je zaštićeno od vanjskog utjecaja, itekako će upražnjavati. I to je normalno. To je zapravo i potreba. A samu definiciju vulgarnosti su kreirali škola, mediji, roditelji, društvene zajednice,.. Inače, šta je vulgartnost? Ono što dvoje ili troje ljudi intimno upražnjavaju? Ne postoji vulgarnost! Ne postoji granica, ne postoji patologija, ne postoji perverzija u svemu ovome.

Koliko tvoji modeli imaju svijest o ličnom oslobađanju dok prolaze kroz shootinge?

Mnoge su mi djevojke priznale da su se poslije shootinga potpuno oslobodile, jer su se na taj način razotkrile. Skinule se do gola ne samo u fizičkom nego i u emocionalnom, mentalnom, duhovnom i intelektualnom smislu. I to im je itekako pomoglo da porade na svom samopouzdanju. Zapravo, da se suoče sa nekom svojom osobnom crtom koja traži iskrenost prema sebi.

Gdje je tu granica između iskrenosti prema sebi i egzibicionizma?

Ima jednog i drugog! Egzibionizam je potreba da se privuče pažnja, potreba za ljubavlju koja ima svoje korijene u dijetinjstvu.Osobe koje su imale manjak ljubavi u djetinjstvu, imaju potrebu da se u kasnijem uzrastu eksponiraju i privuku pažnju. Na taj način grade svoj identitet.

Kako modeli reaguju na tvoje ponude za šutinge, kad im kažeš dokle daleko želiš da ideš?

Odgovori su različiti. Neke apriori odbiju i kažu da nisu fotogenične, dok neke to baš žele. One koje odmah pristanu i priznaju šta hoće, poprilično su oslobođene cure. A jedne i druge definitivno žele isto, samo što jedne priznaju, a druge ne.

Da li se iznenadiš ponekad željom modela da idu preko krajnosti koju si ti zacrtao i iskontrolisao?

Da! Na početku dogovora za shooting, strogo definiramo scene i teme koje ćemo raditi, ali na samom shootingu se ode korak dva dalje. Cure se oslobode!

A ti? Da li se i ti oslobodiš?

Ja se oslobodim u fotografskom smislu, hahaha. Moram priznati na momente mi je bilo uzbudljivo tokom shootinga, način na koji određena cura ili cure razmišljaju. Ali, to su kratki flešbekovi zbog koncentracije na svijetlo, na fotografiju. Zbog toga ne postoji ni prostor ni vrijeme za neke druge reakcije.

Normalna je stvar da se model uzbudi tokom shootinga?

U gotovo sto posto slučajeva, da! Uzbudi se iz raznih razloga – zato što je promatrana jer je u filmu u kojem sudjeluje emocionalno i svojom seksualnošću. Trenutno radi ono što voli i obožava. I da, logična je posljedica da se seksualno uzbudi. Ali, to je sve emocionalni poriv i vrsta oslobađanja! Vrsta uživanja. I naravno da je poslije takvog iskustva svaka cura raspoložena da radi i drugi put. I drugi put je korak dalje…

Često provociraš stavljajući određene kulturoške, ideološke motive u svoje fotografije?

Pokušavam reći ljudima da se prestanu folirati, da prihvate to što postoji . Definitivno, pored slojeva seksualnosti po kojima čeprkam, krije se i određena vrsta bunta, rušenja normi i tabua, iritacije ljudi, provokacije da bi natjerao ljude da razmišljaju,da se eventualno zamisle šta je to, zašto je to tako… Kad je u pitanju seksualnost, uvijek se koketira i sa politikom i sa društvom i sa religijom i sa nekim tradicijama, povjesnim stvarima koje su vrlo upitne i koje uvijek treba propitivati i preispitivati.

Biti go je normalna stvar, ali biti go na ulici?

Plemena u Amazoni su u svom selu gola. To je isto njihovo socijalno okruženje. Ok, u modernom društvu to ima svoje opravdane razloge, ali u suštinskom smislu nema. Jer svako društvo hoće da upakuje podanika po svojoj mjeri da bi ga iskoristio. Seksualno oslobođen čovjek nije potreban društvu. Vilijem Rajh je to davno definirao. Seksualno oslobođena ličnost nije pogodan podanik! Zato što će razviti kritički smisao za razmišljanje. Neće se uklapati, neće slušati. Biće problematičan, sa aspekta države.

U nekim segmentima svoga rada, kroz sam shooting, primjećujem tvoje, da ga nazovem, sadističko dominiranje nad modelima. Međutim, isto tako primjećujem da se modeli ne bune na takvu vrstu tretmana, štaviše…

Hahahahaha, točno! Društvo je žene smjestilo u oreol bajkolike finoće. Ali suština žene kao i muškarca je sasvim drugačija. Tako da svojim pristupom potenciram jednu vrstu hard core varijante i to probudi u ženama nešto – osjećaj da netko kapira. A žene to žele, samo ne smiju javno priznati, ovisno gdje i kada.Kad se opuste i priznaju to sebi, ispadnu super i uđu u taj svoj filing, otkriju nešto novošto do sada nisu i onda je to obostrani doživljaj.

Ideš ti prilično daleko u tom doživljaju, posebno je to vidljivo u XXXL Orgy serijalu…

Da. Sad pokušavam zagrebati malo dalje i dublje. Serijal XXXL Orgy će biti u formi knjige, očekujem je na zimu , gdje ćemo pokazati neke ekstremnije emocije. Perverznije, da se konkretnije izrazim.

Šta je za tebe perverzno?

Za mene ništa nije perverzno. Za mene je to normalno. Samo što društvo to tako naziva da bi „educiralo“ ljude.

Kako doživljavaš fine art erotsku fotografiju?

Sterilno, bezbojno. Ne mogu tu ništa prepoznati. Opće prihvatljiva forma koja ne može izazvati neke konsekvence, neke bitne reakcije. Toga imaš koliko hoćeš. Previše! Svatko to radi. To su neke sigurne vode u kojima se ljudi kreću, da ne bi zagrebali dublje ili narušili neki standard. A to je samo vrh ledenog brijega. I svi se hvataju za taj mali vrh koji viri iz mora. A ono što se nalazi ispod površine jeste bogatije i sasvim drugačije. Žene ne vole razotkrivati same sebe. To očekuju od muškarca. Bez obzira što je današnji imidž muškarca poljuljan, on mora da poznaje ženu, njezinu nutrinu. Mora da razbije taj gard, da uđe dublje, u mozak. I onda će sve živo dobiti. Ako je skine emocionalno i mentalno, skinuće je i fizički.

Šta je po tebi iskrenije – jedno ovakvo razotkrivanje ili intimna ispovjest pred Bogom?

Pa ovo, naravno. Crkva je manipulatorska institucija koja manipulira ljudima da bi vladala, da bi ono što je normalno proglasila za grijeh.I ta vrsta ispovjesti pred Bogom u Crkvi je manipulacija, taj neko kome se obraćaš saznaće neke intime koje mu iznosiš i na neki način vladaće tobom, biće tvoj gospodar. Gospodariće tvojim umom ili tijelom. Po meni je to sve fejk. I onda iz tog ustezanja i suzdržavanja, proisteknu frustracije. Dobiješ seksualno frustriranu osobu koja će skrenuti u pedofiliju ili neke gej vode. Seksualno oslobađanje je prilično kompleksan proces. Jer je prije samog procesa oslobađanja čovjek zatrpan moralnim smećem društveno prihvatljivih ili neprihvatljivih normi koje mu se svakodnenvo usađuju. Barata se pojmovima finoće, urednosti, pristojnosti. Stvarima mainstream bontona.